POSETIOCI

Imamo 32 gostiju na mreži

KOMPANIJE PRIJATELJI

nutri fos 3.gif - 20.07 Kb

 

goeweil_agroinfotel_110x110.gif - 20.08 Kb

 

VIKEND U VOJVODINI

LUDOŠKO JEZERO

Opširnije...
 
GIBRALTAR NA DUNAVU

Opširnije...
 
LABUDOVO OKNO

Opširnije...
 
HLEB NAŠ ...

Opširnije...
 
SREMSKI KARLOVCI

Opširnije...
 
"ZELENI DVOR "

Opširnije...
 
DOĐITE KOD PRIJATELJA

Opširnije...
 
BARANDA

Opširnije...
 
Baner
Baner

OVCE-BOLESTI

Preventivna zaštita obuhvata redovito tretiranje ovaca i janjadi odgovarajućim antihelminticima i vakcinama radi sprečavanja pojave određenih bolesti, ali i njihova širenja, održavanje dobrog zdravlja, rasplodne kondicije, smanjenja utroška hrane za kilogram prirasta te brži rast i razvoj mladih životinja.
Preventiva obuhvata držanje ovaca u odgovarajućim uslovima, pravilnu hranidbu i drugo.
Preventivna zaštita provodi se protiv parazitarnih, zaraznih i drugih bolesti. Te bolesti mogu izazvati velike materijalne i financijske štete, koje nastaju kao posledica troškova lečenja te uginuća životinja.

Parazitarne bolesti dijele se na spoljne i unutrašnje. Najčešće unutrašnje parazitarne bolesti, u uzgo ju ovaca jesu, metiljavost ili fascioloza, trakavičavost ili cestodoza, trihostrongilidoza, metastrongilidoza. Od vanjskih parazitarnih bolesti najveće probleme predstavlja šuga ovaca te piroplazmoza.

Zarazne bolesti u ovčarskoj proizvodnji najčešće jesu zarazna šepavost i enterotoksemija. Mogu su poja viti i Q-groznica, enzootski pobačaj ovaca, bruceloza ovaca (melitokokoza).
Ostale bolesti mogu se biti posledica nepravilne hranidbe, npr. kisela i bazna indigestija, intoksikacije i druge.

Nakon janjenja javljaju se bolesti koje su vezane za upale porođajnih organa, najčešće kao posledica zaostajanja dijelova ili cijele posteljice i porođajnih eksudata.
Bolesti mliječne žlijezde jesu razne upale dijela ili cijelog vimena, odnosno mastitisi.
Loši uveti držanja omogućuju pojavu zarazne šepavosti, ali i bronhopneumonije, šuge. Zbog nedovo ljnog poznavanja ovčarske proizvodnje najčešće se javljaju upala mliječne žlijezde ili mastitis, zaostajanje posteljice i upala maternice, ali i druge bolesti.

 



Znakovi najvažnijih bolesti te preventivna zaštita

1. Parazitarne bolesti

Metiljavost ili fascioloza
Uzročnici metiljavosti jesu veliki i mali metilj. Metiljavost je najčešća bolest u svih preživača pa tako i u ovaca. Može biti vrlo neugodna i napraviti velike štete u ovčarskoj proizvodnji.
Metiljavost se najčešće i najviše javlja u močvarnim, barskim, nizinskim i poplavnim područjima, pogotovo u kišnim razdobljima godine.
Znakovi bolesti. Bolest se javlja u akutnom i kroničnom obliku.

Akutni oblik obično traje 4 do 6 nedelja. U tom razdoblju razvija se upala potrbušnice i probavnih smetnji. Ovca prestaje jesti, preživati, dobiva proljev, naglo mršavi, vuna joj postaje neuredna. Telesna joj je temperatura povišena i do 42 °C. Gravidne životinje mogu pobaciti. Bolest može trajati vrlo kra tko pa životinja može uginuti za 7 dana. Javlja se obično pred kraj leta, u jesen i početkom zime.


Hronični oblik traje duže od 6 nedelja. Životinja slabije pase, polako gubi na težini, vuna joj je neure dna, ispada u čupercima. Ispod donje čeljusti javlja se otok i nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Temperatura je u granicama normale. Bolest se najčešće javlja tijekom zime i proleća.
Preventivna zaštita sastoji se u redovitom tretiranju ovaca i janjadi odgova - rajućim antihelminticima kao što su Nilzan, Valbazen 10 %, Monil i drugi. Da bi se životinje što prije oporavile, potrebno im je dati kvalitetnu hranu te vitamine i minerale.
Ako životinja ima proljev, treba joj je dati sredstvo koje ga zaustavlja, po preporuci veterinara, kao što je Trimetosul, Geomicin i dr.
Preventiva obuhvaća i meliorativno uređenje livada i pašnjaka, tj. njihovo isušivanje da bi se spriječilo razmnažanje barskog pužića.
Jedna od preventivnih mjera jest uskladištenje sijena 6 mjeseci prije hranjenja životinja.


Trakavičavost ili cestodoza

Uzročnici su trakavice, paraziti, kojima odrasli oblici žive u crijevima. Odrasle trakavice duge su i do nekoli ko metara, imaju glavu, vrat i veliki broj članaka u kojima se nalaze jajašca. Kada su članci zreli, otpadaju, pa izmetom budu izbačeni van.
Znakove bolesti nalazimo uglavnom u mladih životinja, rjeđe u odraslih. Najčešće stradava janjad na paši, kada se u crijevima nalazi veći broj trakavica.
Janjad zaostaje u rastu, ima probavne smetnje, proljev, anemična je, postupno mršavi, a u težim invazijama ugiba.
Preventivna zaštita od bolesti sastoji se u redovitom tretiranju životinja odgovarajućim antihelminti cima, najčešće Monilom, mjesec dana nakon što se životinje istjeraju na pašu. U težim slučajevima bolesti potrebno je životinji dati vitamine i minerale u injekcijama radi bržeg oporavka.

Metastrongilidoza
Uzročnici te parazitarne bolesti jesu paraziti, plućni vlasci, koji parazitiraju u bronhima, bronhiolima i alveola ma pluća. Nitastog su oblika, bijele, žućkaste ili rđaste boje, dugi i do 11 cm.
Znakovi bolesti započinju kratkim suhim kašljem. Kasnije kašalj postaje vlažan jer ovca kašljanjem izba cuje na nos i usta sluz koja u težim oblicima bolesti sadrži i krv. Disanje postaje ubrzano. Telesna je temperatura u granicama normale.
U težim slučajevima razvija se upala pluća, ovca atipično diše, što se uočava na području iza rebara, pa kažemo da ovca “pumpa”, telesna joj je temperatura povišena. Razvojem bolesti životinja prestaje jesti, a na kraju ugiba.
Preventiva zaštita sastoji se u redovitom tretiranju, svaka 3 do 4 mjeseca, ovaca i janjadi odgovara jućim antihelminticima, kao što su Nilzan, Nilverm i drugi.
Novija preventivna mjera jest dvokratno cijepljenje janjadi difil-vakcinom u dobi od 2 do 4 mjeseca u razmaku od jesec dana.
Kao preventivna zaštita djeluje i izbjegavanje napasivanja ovaca po rosi, na vlažnim odnosno popla vnim pašnjacima, a također i pregonsko napasivanje.


Šuga ovaca

Uzročnici te bolesti jesu grinje, šugarci. Nekad je ova bolest nanosila velike štete ovčarskoj proizvodnji. Danas se češće pojavljuje  kao posljedica loših uslova držanja i loše preventive. Bolest se u uzgoj unosi kupovinom bolesnih, šugavih ovaca. Zbog loših uslova držanja bolesne životinje brzo prenose šugu na zdrave. Lošom hranidbom smanjuje se opšta otpornost ovaca pa one brže obolijevaju od ovaca u dobroj kondiciji.
Znakovi bolesti započinju učestalim češanjem ovaca o razne predmete, prepreke. Bolest se u početku pojavljuje na grebenu, a zatim se širi prema leđima i vratu, a nakon toga prema trbuhu. Razvojem bolesti opada vuna. Zbog jake invazije vuna potpuno otpadne. U blažim oblicima bolesti, pored svrbeži, kada šišamo ovce, na koži nalazimo otoke, nakupine prljave boje, koje, dok je ovca neošišana, ne uočavamo.
Bolest se najčešće javlja zimi i u rano proljeće.
Preventivna zaštita sastoji se u kupanju ovaca u posebnim bazenima u vodenim otopinama kontaktnih akaricida, kao što su Gamacid, Scabitin, Alugan i dr. Pri kupanju potrebno je namočiti i glavu. Kupanje je potrebno ponoviti u razmaku 10 dana dva do tri puta. U novije vrijeme kao dobra zašti ta koriste se Iverktin i Ivamek.
Objekti, u kojima su boravile šugave životinje moraju se mehanički očistiti i oprati jednim od akaricida. Ako se ne provodi dezinfekcija objekta, mora se ostaviti prazan 2 mjeseca. U tom razdoblju šugarci uginu. Pravilnom hranidbom i adekvatnim uslovima držanja u stajama usporit će se širenje šuge u uzgoju.

Piroplazmoza
Uzročnici te bolesti jesu zaraženi krpelji koji se invadiraju sišući krv zaraženih životinja. U njima se para ziti također razmnažavaju. Ugrizom i sisanjem krvi zdravih ovaca istodobno u njih unose parazite.
Znakovi bolesti. Životinja ima povišenu temperaturom do 42 °C, prestaje jesti, izlučuje tamnosmeđu mokraću, žeđa, postaje anemična, a javlja se žutica. U težim oblicima bolest završava smrću u roku 7 dana. Pokatkad akutni oblik prelazi u hronični. Mlade životinje lakše obolijevaju nego starije i u njih je opo ravak od bolesti brži nego u starijih.

Preventiva zaštita sastoji se u čišćenju životinja od krpelja te kupanju u akaricidima svaka 2 do 3 nedelje u vreme njihove invazije. Budući da se krpelji zimi zadržavaju u šikarama, potrebno je očistiti šikare oko pašnjaka. Životinje je potrebno u proljeće napasivati podalje od šikara.


2. Zarazne bolesti

Zarazna šepavost
Kažemo da je zarazna šepavost bolest ovčara. Javlja se najčešće kao posljedica loših uslova držanja i loše brige vlasnika o ovcama. U stado se obično unosi kupnjom bolesnih životinja.
Zdrave ovce mogu oboleti kada pasu na zaraženom pašnjaku ili prolaze zaraženim putem, borave u zaraženima stajama Uzročnici bolesti jesu mikroorganizmi koji žive bez prisutnosti kiseonika. Mikroorga nizmi uzrokuju propadanje papka, a time i šepavost.
Znakovi bolesti počinju pojavom crvenila kože u međupapčanom području, laganom oteklinom, a nakon toga se javlja nekrotička rana.Životinja počinje šepati.Kasnijim razvojem bolesti razara se papak, pa ovca neprekidno šepa, hoda praktično na tri noge.
Kada šepavost zahvati više nogu, životinja pase klečeći na prednjim nogama. Kasnije sve manje pase, više leži, počinje mršaviti.
Pri pregledu papka osjeti se jaki neugodan miris. Pri otvaranju papka vidi se da je rožina odvojena od ostalog dela pa nema svoju funkciju. Bolest u kasnijoj fazi može toliko uznapredovati da se upala proširi do kosti, nastaje sepsa i životinja ugiba.
Preventivna zaštita sastoji se ponajviše u držanju ovaca u adekvatnim uslovima. Ovce treba preterivati kroz bazen u kojem se nalazi 5-postotna otopina modre galice.
Treba organizirati pregonsko napasivanje s izmenom pregona svakih 10 do 15 dana. Čim se bolest pojavi, potrebno je odvojiti bolesne ovce od zdravih ovaca te započeti lečenje.
Lečenje se sastoji u odstranjivanju propalog dijela papka. Tako očišćen papak treba oprati u otopini dezinficijensa, npr. u otopini Cetavlona ili u 10-postotnoj otopini formaldehida, a nakon toga papak poprskati antibiotskim Dermo sprejem.
Nakon toga životinju treba držati na suvoj stelji sve do ozdravljenja, a ako je potrebno, papak treba još nekoliko puta očistiti i nasprejati.

Enterotoksemija
Uzročnici bolesti jesu klostridije, bakterije koje žive u hrani, tlu i stelji. Razvijaju se kada se za to steknu povoljni uslovti, npr. smanjena otpornost organizma, prejedanje životinje. Najčešće se javlja u proljeće, kad ovce isterujemo na ispašu sa zimske hranidbe bez prethodnog privikavanja. Bolest se često javlja u sisajuće janjadi u prvih nedelja dana života.
Znakovi bolesti: Bolest se javlja u perakutnom i akutnom tijeku.
Perakutni oblik bolesti teško je uočiti zbog njenog brzog toka. Životinja normalno pase, jede, a drugo jutro može uginuti.
Akutni oblik nešto je blaži, traje 3 do 4 dana, ali i on obično završava uginućem. Za to vrijeme telesna je temperatura povišena (do 41,5 °C), bolesne životinje imaju proljev, ne jedu, nekontrolisano se kreću i imaju grčeve. Pokatkad je životinja pospana, uzbuđena, kreće se u krug, naleće na prepre ke, diše ubrzano, plitko, a može imati obojenu mokraću. Ako životinja preživi, dugo ima živčane pore mećaje, ređe ovce pobace.
Zbog brzog toka bolest se obično ne leči, nego se provodi preventiva, vakcinacija ovaca i janjadi sa  Dizevak.om.
Preventivna zaštita sastoji se u redovitom vakcinisanju životinja i postupnom privikavanju odnosno pre lazu s jedne vrste hrane na drugu. Naročito treba paziti na prelaz sa zimskog, suhog obroka, na proletni obrok, kada se ovce puštaju na mladu, bujnu pašu.

Q-groznica
Ta je bolest u ovaca blage prirode. Međutim, pojava te bolesti bitna je zato što se prenosi sa životinje na čovjeka pa je ubrajamo u zoonoze.
Uzročnik bolesti jest virus Coxillea burnetii, vrlo otporan u prirodi i na različite dezinficijense. Bolest je proširena u celom svijetu.
Izvor zaraze jesu bolesne ovce i njihovi proizvodi, meso, mleko, sir, zatim mokraća, balega, posteljica i plodne vode, zaražena hrana, voda, predmeti i tlo na kojem borave bolesne životinje.
Izvor zaraze jesu krpelji koji sišu krv zareženih životinja te ugrizom prenose uzročnika na zdrave ovce.
Osim ugrizom krpelja uzročnik ulazi u organizam životinja i čoveka putem disajnih organa, konzumiranjem zaražene hrane, povredama na koži, pri prirodnoj oplodnji i kroz sisni kanal.
Čovek se najčešće zarazi pri janjenju i klanju bolesnih životinja, kada dolazi u direktni kontakt s poste ljicom i plodnom vodom, odnosno zaraženom životinjom.
Preboljenjem zaraze sziče se duži imunitet.
Znakovi bolesti u životinja često se uopće ne zapažaju. Bolest je obično blage prirode i brzo prolazi. U težim slučajevima jelesna se temperatura povisuje, životinja ne jede, potištena je, ima bistar iscedak iz nosa, pokatkada kašlje i dobije upalu pluća. Gravidne životinje pobacuju u drugoj polovini gravidnosti.
Bolest se dijagnosticira bakteriološkom pretragom i sereloškim pretragama krvi.
Preventivna zaštita obuhvata ponajprije vakcinacijom zdravih životinja protiv te bolesti. Potrebno je provesti redovitu serološku pretragu krvi na Q-groznicu te bolesne životinje izlučiti iz rasploda. Pri kupnji ovaca potrebno ih je staviti u karantenu, provesti serološku pretragu krvi na Q-groznicu, bolesne životinje treba izlučiti iz rasploda.
Mleko ovaca sumnjivih na Q-groznicu potrebno je prokuhati prije upotrebe, a sir se može konzumirati 25 dana poslije zrenja.
Bolest u čovjeka. Inkubacija, tj. vreme od ulaska uzročnika bolesti u organizam do pojave prvih znako va bolesti, traje 10 do 32 dana.
Opšte zdravstveno stanje organizma naglo se promeni. Javlja se visoka telesna temperatura, koja traje 3 do 5 dana, katkad i višenedelja. Čovjek se jako znoji, ima glavobolje, smanjuje mu se apetit. Jedan od znakova bolesti jest atipična upala pluća, moguća upala moždane ovojnice, u muškaraca javlja se upala nuzmuda, jako je povećana slezena, a u težim slučajevima javlja se i upala jetre.


3. Plan preventive zaštite ovaca i janjadi protiv parazitarnih bolesti

Ovisno o području na kojem se ovce uzgajaju, potrebno je provesti obavezno tretiranje protiv metilja i ostalih želučano-crevnih i plućnih parazita tri do četiri puta godišnje.
U nizinskim te brdsko-planinskim područjima tretiranje se provodi tri puta godišnje, a u nizinskim popla vnim te močvarnim i barskim područjima potrebna su najmanje četiri tretiranja godišnje.
Plan tretiranja ovaca u nizinskim, brdsko-planinskim  područjima:
1. tretiranje provesti krajem marta tj. dve do tri nedelje pre puštanja ovaca na ispašu antihelmintikom Faskoverm, 1 do 1,2 ml na 10 kg telesne mase životinje pod kožu,
2. tretiranje provesti krajem jula, tj. pred sezonu pripusta, ako se provodi planski pripust, antihelmintikom Nilzan, 2 do 3 tablete ovisno o masi životinje
3. tretiranje provesti krajemnovembra, tj. mesec do mesec i pl pred janjenje, antihelmintikom Valbazen 10 %, 1 do 1,2 ml na 10 kg tjelesne mase.


Plan tretiranja ovaca u nizinskim poplavnim, močvarnim i barskim područjima:
1. tretiranje krajemmarta, antihelmintikom Faskoverm 1 do 1,2 ml na 10 kg tjelesne mase,
2. tretiranje krajem juna, antihelmintikom Monil, 2 do 3 tablete,
3. tretiranje krajemseptembra, antihelmintikom Nilzan, 2 do 3 tablete,
4. tretiranje krajem decembra, antihelmintikom Valbazen 10 %, 1 do 1,2 ml na 10 kg tjelesne mase u usta.

Janjcima u dobi od 1,5 mjeseci potrebno je dati antihelmintik Monil, 1 tabletu na 10 kg tjelesne mase. Isti tretman treba ponoviti kada su janjci u dobi 3 mjeseca, antihelmintikom Nilzan, 1 tableta na 15 kg tjelesne mase.
Ako je potrebno (pojava proljeva, izbacivanje parazita putem balege), pojedinačni tretman treba ponoviti i prije.


4. Preventiva protiv zaraznih bolesti

Tretiranje protiv enteroteksemije provodi se jednom do dva puta godišnje vakcinom Dizevak, 2 ml po životinji bez obzira na dob i tjelesnu masu.
Dvokratno tretiranje provodi se u ne vakciniranih životinja, a nakon toga dovoljna je jednokratna vakcinacija godišnje.
Prvo cijepljenje potrebno je provesti krajem trećeg mjeseca gravidnosti, a drugo tri tjedna prije janjenja. Taj postupak vakcinacije preporučuje se zbog toga što janjad kolostrumom, tj. prvim mlijekom sisanjem dobije antitijela. Nakon toga dovoljna je jednokratna vakcinacija tijekom godine, u jednakim vremenskim intervalima.
Ako je moguće, najbolje je životinje vakcinirati mesec dana pre janjenja.
Janjad od vakciniranih ovaca vakcinira se u dobi od 2 mjeseca, a janjad nevakciniranih ovaca u dobi od 4 nedelje
U područjima gdje se često pojavljuju dizenterija i enterotoksemija, preporučuje se dati dve doze godišnje.

5. Ostale najćešće bolesti u uzgoju ovaca

U tu skupinu ubrajamo bolesti protiv kojih ne provodimo preventivu, nego ih lečimo kada se pojave. Međutim, adekvatnim uslovima držanja ovaca, dobrim poznavanjem te pravilnim vođenjem ovčarske proizvodnje možemo ih svesti na odgovarajuću dopušteni nivo.

Najčešće bolesti u uzgoju jesu upala vimena ili mastitis, upala maternice ili metritis, upala pluća ili bronhopneumonija, upala papaka ili panaricij, dizenterija ili griža janjadi, kisela indigestija i druge.

Upala mliječne žlijezde ili mastitis
Uzročnici upale mogu biti razni mikroorganizmi, kao što su bakterije, clostridije, stafilokoki, streptokoki i drugi. Upale može prouzrokovati jedan ili više uzročnika. Mastitis se može pojaviti sporadično u pojedinim stadima, a u drugim stadima može oboljeti i do 30 % ovaca.
Znakovi bolesti, bez obzira na uzročnika, vrlo su slični. Bolest počinje naglo i brzo se širi. Obično je zahvaćena samo jedna polovica vimena, ređe cijelo vime.
Upaljena polovica vimena otekne, topla je i na opip bolna. Razvojem bolesti otok se širi prema trbuhu i unutrašnjoj strani zadnjih nogu.
Takvo vime poprima plavo crvenu do crnu boju. Iz vimena se kasnije cijedi gnojan, krvav sadržaj neugodnog mirisa.
Opće stanje životinje već je pojavom bolesti poremećeno. Ovca stoji i hoda raširenih zadnjih nogu, zaostaje za stadom. Prestaje jesti, telesna joj je temperatura povišena. Na vimenu se pojavljuju apscesi, koji kasnije pucaju. Iz apcesa izađe gnoj, a rane zarastu.
Liječenje, odnosno uspeh u lečenju, zavisi  o pravovremenom otkrivanju bolesti i pravilnom izboru leka. Veterinara treba pozvati odmah nakon što se pojave prvi znakovi bolesti. Veterinar će dati odgovarajuće antibiotike.
Preventivna zaštita obuhvaća vakcinaciju zdravih životinja, čiste i prostrane objekte sa suhom i čistom steljom tekom janjenja, te odvajanje bolesnih od zdravih životinja.

Upala maternice ili endometritis
Uzorak bolesti javlja se kao posljedica zaostajanja posteljice, odnosno njezinih delova i plodnih eksuda ta nakon janjenja, odnosno pobačaja. Zaostali delovi posteljice u maternici raspadaju se, razvijaju se mikroorganizmi koji uzrokuju upalu maternice. Nakon janjenja, tj. tokom puerperija, kroz porođajni kanal spolja mogu ući mikroorganizmi koji uzrokuju upalu. Zato je ovcama nakon poroda potrebno osigurati čistu i suhu stelju.
Znakovi bolesti višestruki su. U bolesne životinje javlja se iscjedak iz rodnice, naročito se to vidi u jutro, nakon dugog ležanja noću, životinja otežano hoda, nabada. Kada ustaje, stenje jer joj svaki pokret izaziva bol u maternici. Prestaje jesti, telesna joj je temperatura povišena.
Lečenje je potrebno provesti što pre. Nakon što se pojave prvi znakovi bolesti potrebno je pozvati vete rinara. U lečenju se koriste oblete, koje se stavljaju životinji u maternicu, te odgovarajući antibiotik na bazi penicilina.
Preventivna zaštita obuhvaća održavanje higijene u rodilištima i staji , uklanjanje posteljica i plodnih voda nakon janjenja, dezinfekciju objekta tokom godine.

Upala pluća ili pneumonija

Uzroci upale pluća mogu biti višestruki. Upala se javlja kao popratna pojava neke zarazne bolesti, parazi tarnih invazija. Loši ambijentalni uvjeti, zagušljivi, nečistiobjekti, puni amonijaka, prašine i vlage, uzrokuju nadražaje i oštećenja plućnog tkiva. Upalu može izazvati i nestručno zalevanje ovaca kada sadržaj uđe u bronhe umjesto u jednjak.
U novo ojanjene janjadi može se javiti tzv. aspiracijska upala pluća, ako tokom teškog poroda janje povu če u pluća plodnu vodu. Ta upala obično završava uginućem.
Znakovi bolesti jesu povećana telesna temperatura, 41 °C, teško disanje, kaže se da životinja pumpa, a iz nosa joj se cijedi gnojni iscjedak, životinja kašlje.
Lečenje je potrebno provesti što pre. Kada se uoče prvi znakovi bolesti, potrebno je odmah pozvati vete rinara, koji će započeti s odgovarajućom terapijom. Ako se upala pluća pojavila kao popratna pojava neke parazitarne ili zarazne bolesti, treba lečiti tu bolest, a njezinim lečenjem lečit će se i upala pluća.
Preventiva zaštita ponajpe obuhvata osiguranje optimalnih uslova držanja, redovito tretiranje životinja protiv parazitarnih bolesti te vakcinaciju protiv zaraznih bolesti.

Kisela indigastija
Uzrok bolesti može biti preobilna hranidba krmivima bogatim lako probavljivim ugljikohidratima, kao što su celo i mleveno zrnje kukuruza, ječma, pšenice, trop, melasa, razno voće, šećerna repa i njezini rezanci, stočna repa, krompir i ljuske od krompira, krmno brašno. Razvoju bolesti pogoduje nagli prelaz s jedne na drugu vrstu hrane, premali udeo suve tvari u obroku, tj. sena. Kisela i pokvarena silaža i preo bilna i dugotrajna hranidba silažom uz nedostatak sena takođe mogu uzrokovati kiselu indigestiju. Bolest se javlja kao posljedica prejedanja navedenim krmivima, pogotovo u lakomih životinja.

Znakovi bolesti javljaju se nekoliko sati nakon konzumiranja odnosno prejedanja navedenom hranom. Bolesna životinja ne jede, škripi zubima, slini, disanje njoj je otežano, plitko i ubrzano. Prestaje pre živati, često se javlja nadam. U početku je baleganje normalno, nakon nekoliko sati balega postaje mekana, a zatim se javlja proljev neugodna mirisa, sivkaste boje. Životinja ne mokri, hoda ukočeno, počinje klecati, zadnji dio tela bude joj oduzet pa se zanosi. Teško bolesne životinje trajno leže ili nepre stano stoje ukočeno, uznemirene su, pokazuju veliku žeđ. Prije smrti leže kao da su oduzete, grče se, stenju i guše se, a ugibaju 12 do 48 sati nakon pojave prvih znakova bolesti. Ako životinja ne ugine, opo ravak je dug, traje do 7 dana i duže. Ako su ovce hranjene na poljima šećerne repe, može ih oboleti i do 70 %, a uginuti i do 20 %.
Lečenje treba započeti, odnosno pozvati veterinara čim se pojave prvi znakovi bolesti. Štetni sadržaj trebalo bi operativno odstraniti, isprati burag te uneti u njega 2 l sluzi lanenog sjemena ili toplog sadržaja buraga zdrave ovce ili goveda. Zatim se daju lekovi, antibiotici, medicinski ugalj na usta i peka rski kvasac. Za neutralizaciju kiseline u vodi razmutimo 40 g po ovci amonijeva hidroksida i zalijemo je. Bolesnoj životinji moramo osigurati dovoljne količine zdrave, čiste i pitke vode.
Preventivna zaštita ponajpre obuhvata pravilnu hranidbu ovaca. Prelaz s jedne hrane na drugu mora biti postupan. Životinju treba 10 dana privikavati na novu krmu tako da joj se u početku daju male količine, a zatim se postupno povećavaju do punog obroka. Pre puštanja ovaca na ispašu treba im dati seno te ih napojiti.
Prva dva dana ispaša sme trajati po pola sata ujutro i poslije podne, a nakon toga svaki se dan produ žavati po 15 minuta.

Panaricij ili upala papaka
Uzrok bolesti jesu razne infekcije i mehaničke povrede. Obično se javlja na jednoj, ređe na dve noge ili više nogu. Ta bolest razlikuje se od zarazne šepavosti.
Znakovi bolesti - ovca teško ustaje na nogu koja je upaljena. Kada ustane, šepa.Upaljeno je mesto crveno, oteklo, na opip bolno. Katkad se može javiti i gnojna upala, apsces, što može biti znak da je to mehanička povreda.
Jačim razvojem bolesti upala se širi prema zglobu, a kasnije prema tetivama.Katkada može doći do izuva nja papka.
Lečenje se sastoji u davanju antibiotika na bazi penicilina, najčešće Benzapena dva do tri puta u razma ku dva dana u mišić. Kada se pojavi apsces, potrebno je gnoj istisnuti, ranu isprati jodom ili vodikovim peroksidom u dva do tri puta.
Preventivna zaštita sastoji se u držanju ovaca u adekvatnim uslovima. Zimi u stajama mora biti dovoljno stelje. Valja sprečavati ozeđivanje papaka, tj. mehaničkih ozljeda.

IZVOR:ZNANJE I ZEMLJA

SAVETI DELTA AGRARA

AKCIJE, POPUSTI, KREDITI

NAJBOLJE

 

 

 

 

 

 

Kursna Lista

Medijski sponzori

http://agrodan.org/templates/rhuk_milkyway/images/mw_joomla_logo.png

Vremenska prognoza

PREGLED

Članovi : 34
Sadržaj : 4424
Broj pregleda članka : 3539089

VIKEND ZA VAS

BANJA "ŽDRELO"

Opširnije...
 
RUJ I ZVONAČKA BANJA

Opširnije...
 
OPLENAC

Opširnije...
 
TREBINJE, MANASTIR TVRDOŠ

Opširnije...
 
GAMZIGRAD

Opširnije...
 
VRMDŽA 21.12 2012.

Opširnije...
 
TARA - VAŠ SAN

jezero perucac pogled planina tara

Opširnije...
 
KAMENA GORA

 

Opširnije...